Mnogi smatraju da su putovanja iznimno skup hobi, luksuz za koji trebaju štedjeti mjesecima, čak i godinama, no to ne mora uvijek nužno biti tako, zar ne? Koje je najjeftinije putovanje na koje ste otišli?
Prvo bismo trebali definirati što je to luksuz. U nekim zemljama luksuz su tri obroka dnevno ili čista voda. Za naš ekonomski razvoj ne smatram da je putovanje luksuz. Većina građana Hrvatske barem jednom godišnje putuje na more. Ovisi, dakle, koliko ste spremni izgubiti od komfora da biste negdje došli. Putovao sam dosta jeftino, ponajviše u fazi kad sam kretao na put samo puta radi, što je zaista lijep osjećaj. Ne sjećam se točno tih cifri, ali znam da sam s nekoliko tisuća kuna putovao dva mjeseca do Sirije i natrag.
Proputovali ste jako puno, znate li točno koliko ste zemalja posjetili?
Ne znam točno, zaista ne brojim. U mnogim sam zemljama bio više puta.
Koje Vas se mjesto najviše dojmilo, koje je najljepše, a koje najopasnije na kojem ste bili? A koja destinacija Vam je sljedeća u planu?
Najopasnija je definitivno Sirija koju sam posjetio dva puta tijekom rata, a dojmio me se put kopnom od Hrvatske do Indije, punih šest mjeseci. Mislim da me upravo to najviše promijenilo u životu. Neka inicijacija, prijelomna točka, usamljenost i cesta koja vas očeliči.
Možete li izdvojiti top pet destinacija koje ste posjetili?
Damask, Kampala, Kairo, Ptuj i Berlin.
Što tražite na putovanjima? Na koji način smatrate da ste obogatili vlastiti život? Jeste li naučili nešto novo, usvojili nešto iz drugih kultura, neku filozofiju prema kojoj se vodite u životu?
Načelno me zanimaju kultura i filozofija i način na koji su se razvile među različitim narodima. Koliko god vas neka religija može osvojiti svojim egzotičnim i šarenim ritualima, shvatite da su ljudi, skloni masovnoj psihozi, uspjeli baš sve i svugdje pretvoriti u kič, u Mariji Bistrici ili Varanasi. Vjerujem da sam život obogatio upravo uvidima u te različitosti. Ali kad se zanimate za različite filozofije, ne možete samo jednom odlučiti da je to kraj i odabrati jednu koja vam odgovara. Nikad nije kraj. Trudim se nekako poštovati unutarnji glas, koji je, ako ćemo raščlaniti, plod naše zapadne civilizacije, ali svejedno volio bih poštovati te moralne uzuse. Isto tako smatram da ljudi, bez obzira gdje žive na ovom svijetu, moraju imati osnovne stvari poput hrane, tekuće vode, struje, interneta. Da. Užasno me iritiraju tvrdnje tipa: “Oni imaju malo, ali su sretni”. Ne, nisu sretni, smiju se, ali ako čovjek živi u blatnoj kući bez struje i vode ne može biti sretan i taj lažni bijeg iz zone komfora me uvijek izbaci iz fokusa. Postoji jedna pjesma Fele Kutija na tu temu: shuffering and shmiling. Smatram da različitosti mogu živjeti jedne pored drugih samo ako se te razlike ne politiziraju i ako mnoge tradicionalne stvari prepustimo folkloru umjesto svakodnevnoj praksi.
Sigurno ih je bilo jako puno, ali možete li izdvojiti i podijeliti s nama anegdotu s jednog od putovanja?
Vozio sam se vlakom u Amritsar, mislim da je bio drugi razred. Kamerom sam kroz prozor snimao rižina polja i plantaže marihuane, kad mi je prišao dečkić od dvanaest godina. Zamolio me mogu li mu posuditi kameru da ide neštio snimiti u drugi vagon. I posudio sam mu je. Tek mi je kasnije tog dana palo na pamet kako sam lakomisleno postupio, bez najmanjeg propitkivanja situacije. Samo sam mu je dao. I zaista, poslije pola sata mali se zahvalio i vratio kameru. Tad mi je djelovalo logično da će upravo to napraviti. Instinkt me nije prevario. Na snimci su bili članovi njegove obitelji, iz drugog vagona, kako mašu i šalju mi pozdrave.
Što biste savjetovali osobama koje vole putovati? Kako se najbolje pripremiti za putovanje? Informirati se i organizirati ili otići negdje ‘prazne’ glave, družiti se s lokalnim stanovništvom?
Nikome ne bih preporučio da putuje ‘prazne glave’. Upravo suprotno, napunite glavu nečim, a da nije kulinarski show na komercijalnoj televiziji. I slijedite vaš interes ne obazirući se na to što će drugi misliti. I imajte na umu jednu stvar, ljudi su dobri, ali su i pokvareni.
Foto: Matea Smolčić Senčar