Prvi jutarnji ribari ulaze u svoje drvene čamce i odguruju ih u ono što je njihovim precima izgledalo kao beskrajno more. A bilo je to jezero, ono najveće u Africi – Viktorijino. Desetak kilometara dalje, među visokim neboderima bude se vozači moto-taksija boda boda koji se kao prepelice spretno probijaju kroz gradsku gužvu. Tu su i nezaobilazni vozači matatua – minibuseva kojih ima na tisuće. Ljudi se miješaju poput mrava dok se iza oblaka nazire sunce. Ovdje gotovo svaki dan vladaju jednaki vremenski uvjeti jer se nalazimo na ekvatoru gdje je vlaga konstantna, a trajanje dana i noći ravnomjerno podijeljeno na po dvanaest sati za svako doba.
Glavi grad Ugande svakodnevno se budi u istom ritmu, ali svakog dana i s više stanovnika. Trend gradova koji bubre ne zaobilazi ni Afriku, gdje su migracije sa sela u gradove postale uobičajena stvar. Sa svojih gotovo dva milijuna stanovnika, najveći je grad nekadašnje engleske kolonije, engleski jezik ujedno je i službeni, kao i vožnja lijevom stranom ceste, ako ćemo o očitim utjecajima kolonizacije.
Ovo savršeno mjesto za grad odabrao je kabaka (kralj) kraljevstva Bugande Mutesa I zbog bogatog lovišta i pregršt brežuljaka na kojima i danas leži Kampala, podsjećajući na afrički Rim. Kraljevstvo Bugande, najveće pretkolonijalno kraljevstvo koje je bilo na dobrom putu da izgradi naciju, sastavni je dio Ugande u kojoj je u uporabi četrdeset lokalnih jezika.
Pod Musevenijem, koji i dan-danas poslije 32 godine vlada Ugandom, ta afrička zemlja je konačno stekla dovoljno političke stabilnosti da se okrene ekonomskom razvoju, a 1990-ih i određenim političkim reformama. Zbog toga se Uganda, pogotovo u usporedbi s većinom svojih susjeda, smatra uspješnom državom. No njezin razvoj bitno je usporila katastrofalna epidemija HIV-a, a nešto kasnije i upetljanost u građanski rat u susjednom Kongu.
ŽIVI GRAD
Krenete li u Kampalu iz Europe, zasigurno ćete sletjeti na internacionalni aerodrom Entebbe udaljen četrdesetak kilometara od glavnog grada. Topli i vlažni zrak razderat će vam nosnice dok se ispred zgrade cjenkate za prijevoz do hotela, hostela ili privatnog stana. Najvjerojatnije ćete sve platiti u pola cijene jer one su ionako previsoke, odnosno turističke.
Kao i u svakoj zemlji trećeg svijeta, većina lokalnih stanovnika će na stranca gledati kao na hodajuću novčanicu dolara. Ništa neobično, rekli bismo, ali opet zamorno morate li se baš svaki put cjenkati za neku sitnicu. No dobro. To su čari zemalja trećeg svijeta, u kojima isto tako postoje i ljepote, kako prirodne tako i one ljudske.
Uz cestu do Kampale nalaze se naselja i sve je prepuno života. Između drveća banana i gustog raslinja poslagane su malene kućice ispred kojih se odvija život. Prodaju se voće, povrće i riba iz obližnjeg Viktorijinog jezera. Osim malenih straćara, u predgrađu se nalaze i ogromne vile širokih dvorišta i uredno pošišane trave. One, naravno, pripadaju bogatijem sloju građana ili Europljanima kojih u Kampali ima desetak tisuća.
Od smještaja unajmiti možete što god vam je volja jer Kampala ima širok izbor najraznovrsnijih tipova smještaja. Od luksuznih hotela poput Sheratona, Hiltona, Serene pa do najjeftinijih prenoćišta za svega nekoliko dolara. No gdje god se nalazili, otkrivanje grada bit će pravi užitak.
Kampala je naime prvi grad po veličini u Ugandi, dok drugi broji čak trideset puta manje stanovnika. Taj nam podatak govori koliko je zemlja centralizirana i da se sve važnije institucije i sva velika događanja zbivaju upravo u Kampali. I baš zbog toga posjetitelj shvaća da je Kampala metropola koja vrvi životom.
Mogli bismo je s pravom nazvati i ‘gradom koji nikad ne spava’, kada bismo baš htjeli posuditi nadimak od puno većeg i agilnijeg New Yorka. No istina je upravo ta: danju se ulice kojima prolaze radnici, prodavači, motocikli i automobili pretvara u šetnicu koja vodi od bara do bara i od kluba u klub.
Pravo iznenađenje koje ruši sve predrasude o Africi, pogotovo one o opasnostima koje vrebaju iza ugla, jer Kampala zasigurno spada među sigurnije gradove, ali i one gdje se ljubaznost prelijeva preko usta i obraza stanovnika koji ponekad požele samo reći: dobar dan, kako ste.
Danas je Kampala početna točka za svakog posjetitelja koji želi doživjeti ljepotu Ugande – ‘bisera Afrike’. Iako manje turistički razvijena od svojih susjeda Tanzanije i Kenije, koje se diče dugom tradicijom safari turizma, Uganda pruža slične aranžmane, ali uz veliku prednost što su još uvijek nedovoljno popularizirani na Zapadu. Treći najviši vrh na planini Rwenzori, Margherita, zasigurno je top odredište za one koji preferiraju aktivni odmor, višednevno hodanje i spavanje u prirodi, u prostranim šatorima i uz logorsku vatru.
Tekst: Hrvoje Ivančić
Foto: Hrvoje Ivančić i Shutterstock