Jordan – zemlja izgubljenih gradova

Krenete li iz Europe zrakoplovom prema Jordanu, zasigurno ćete sletjeti u luku Kraljice Alie. Pri samom ulasku u zemlju, primijetit ćete sav sjaj i raskoš moderne zrakoplovne luke, što je samo jedan od dokaza da se Jordan svakog dana na ljestvici ekonomskog razvitka penje sve više

Iako se Amman ne može pohvaliti spomenicima kakve gledamo u Kairu ili veličanstvenom poviješću u kojoj uživamo u Damasku, on skriva neočekivani šarm, civilizirane stanovnike i dinamiku ulaganja. Grad sa svojih 1,3 milijuna stanovnika raste iz dana u dan. Kada ga je 1921. Emir Abdullah odabrao za novu prijestolnicu, bio je tek poveće selo koje je skrivalo kontinuitet naselja još od antike pa ondje i danas nailazimo na impozantne građevine staroga doba koje oduševljavaju. Među njima su ogromno rimsko kazalište i utvrda Jabal al-Qal’a.

Ako mislite da je Amman zarobljen u prošlosti, varate se. Njegovim centrom svakodnevno rastu neboderi i poslovne zgrade. Iznenadit će vas činjenica da se cijeli grad i sve njegove zanimljivosti mogu posjetiti pješice. Ukoliko ipak preferirate vožnju, na raspolaganju vam stoje taksiji s vrlo povoljnim cijenama, a slična situacija je i sa smještajem. U ponudi su skupi hoteli poput Sheratona, Crowne Plaze ili Grand Hyatta gdje noćenja minimalno iznose 1400 kuna pa do onih jeftinijih gdje noćenje stoji svega 70-ak kuna. Vrijedi napomenuti da su najjeftiniji hoteli u pravilu u jako lošem stanju. Ne smetaju li vam žuti zidovi i neobičan vonj s ulice, a budžet vam je na minimumu, uživat ćete i ondje. Ali zapamtite: u tim hotelima nema romantike.

Iako zakrčen automobilima tijekom popodnevnih gužvi i temperaturom od 40 stupnjeva preko ljeta, Amman se može pohvaliti divnim šetnicama kojima pušu lagani vjetrovi koji njišu zelene krošnje pa se vrlo lako dobiva dojam da grad leži uz morsku obalu. Jedna od takvih ulica je Rainbow Street (Ulica duginih boja) na malenom brdašcu iznad grada. Prostranom šetnicom poslagane su kafeterije, restorani s predivnim pogledom na grad, knjižare i prodavaonice rukotvorina.
Budući da je Jordan vrlo mala zemlja, iz glavnog grada Ammana lako ćete stići do obale Mrtvog mora udaljene 30-ak kilometara.

Osim što je najniža točka na kugli zemaljskoj (-400 m), ovo je jedna od glavnih turističkih atrakcija. Prosječni salinitet mora iznosi 3 – 4 posto, ali Mrtvo more ima čak 30 posto soli pa ćete, zaplivate li u njemu, plutati poput luftića na površini. Sol će vam se zalijepiti za kožu i ne isperete li je, počet će vas neizdrživo svrbjeti. Za kupanje može poslužiti jedina javna plaža, ujedno i zona luksuznih hotela Amman Beach. Ulaz na nju se plaća oko 100 kuna. Zaputite li se prema sjeveru, stići ćete do mjesta gdje rijeka Jordan utječe u Mrtvo more. Ovdje se nalazi jedna od glavnih točaka religijskog turizma – mjesto na kojemu je prema legendi Ivan Krstitelj krstio Isusa Krista.

Ugodno mjesto za boravak na obali ili plaži svakako je obala Crvenog mora. Iako Jordan ima tek 20-ak kilometara crvenomorske obale, grad Aqaba lijepo je mjesto za počinak, jeftinu morsku hranu i noćni život. Ovaj grad izrastao je kao rezultat posebne carinske zone u kojoj su porezi puno niži nego u ostatku zemlje. Brojne posjetitelje ovoga područja privlači i koraljni greben južno od grada koji je raj za ronioce. Aqaba je drugi po veličini grad Jordana i s Ammanom je povezan brojnim autobusnim linijama, ali i letovima.

Arapsko se gostoprimstvo može učiniti neobičnim iskustvom prepunim pretjerivanja, ali dubljim upoznavanjem kulture shvatit ćete da je svaki poziv na čaj ili večeru izraz dubokog poštovanja prema gostu – bez ikakvih skrivenih namjera. Nije čudno da vas netko povuče za rukav, posjedne za stol i donese vam šalicu čaja. Ukoliko ste pozvani kod nekoga na ručak, znajte da je pristojno probati svako pripremljeno jelo. Ako to znači da vam trbuh puca od prenatrpanosti – otkopčajte jedan gumb na hlačama i nastavite s obrokom. Tek kad ste puni do grla, domaćin će biti zadovoljan.

Od arapske kuhinje potrebno je izdvojiti nekoliko brzih jela. To su svakako falafel i shawerma. Falafeli su začinjene okruglice od slanutka u kojima uživate u lepinji sa salatom i umacima. Ovo bliskoistočno jelo okusom nadmašuje i puno složenije obroke. Shawerma je bliskoistočna varijacija kebaba, gotovo uvijek od janjetine. Vrlo popularan snack je i hummus, pasta od izgnječenog slanutka prelivenog limunovim sokom i maslinovim uljem s češnjakom, koji se vrlo često jede i u Izraelu.

Kada pak govorimo o alkoholu, mogla bi vas iznenaditi njegova dostupnost u Jordanu. Naime, u posebnim trgovinama može se kupiti baš sve – od piva, vina pa do žestokih pića. Iako nitko ne pije po parkovima ili javnim mjestima, alkoholna pića uistinu jesu dostupna.

Petra je napušteni grad na području današnjeg Jordana, a u vrijeme antike bio je glavni grad Nabatejaca. Poznata je po svojim građevinama uklesanim u stijene, a 1985. UNESCO ga je uvrstio u popis mjesta koja se smatraju svjetskom kulturnom baštinom. Petra se nalazi na pola puta od zaljeva Aqaba prema Mrtvom moru, na visini od 800 pa do 1350 m iznad razine mora, u širokoj kotlini u brdskom području Edoma. Zahvaljujući strateški povoljnom položaju na raskrižju karavanskih putova koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju sa Sredozemljem, grad je u razdoblju od 5. stoljeća p. n. e. pa sve do 3. stoljeća bio vrlo važno trgovačko središte.

Petra je kontrolirala raskrižje na putu tamjana, prastari trgovački put koji je vodio od Jemena duž zapadne obale Arabije. Upravo kod Petre on se račvao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi prema Damasku. Od vremena križara pa sve do 1812. niti jedan Europljanin nije bio u Petri. Iako su oko 1800. godine pojedini znanstvenici naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati legendarni grad uklesan u stijene, Europljanima ga je ponovno otkrio Švicarac Burckhardt putujući po Arabiji. Više od 100 godina kasnije, Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao “Lawrence od Arabije”) piše u svom djelu ‘Sedam stupova mudrosti’: “Petra je najdivnije mjesto na svijetu“.

U južnom dijelu Jordana pustinjski je krajolik Wadi Rum, nekada dom plemenima beduina, a danas turistička atrakcija kojom upravljaju upravo ti isti beduini. Prijevoz do Wadi Ruma malo je problematičan, no kombinacijom autobusa, minibuseva i taksija stiže se sigurno, ali izrazito sporo. Wadi Rum obiluje kamenim gromadama i planinama razbacanima preko pustinjskog pijeska, a ovaj lunarni krajolik teško se može usporediti s ičime. Njegove ljepote možete otkriti pješačeći, možete unajmiti devu ili pak džip kojim upravlja netko od lokalnih beduina. Većina stranaca u Wadi Rum dolazi tek na jednodnevni izlet, ali moguće je prespavati u šatoru ukoliko u ljepotama ovoga grada želite uživati dulje.

Tekst i foto: Hrvoje Ivančić

Foto: Shutterstock

INSPIRIRAJTE SE

Kreta – Zeusova kolijevka

Besmrtni lama