Od 13. do 15. studenog posjetite City Center one East ili West te kupnjom hoodica ili majica kratkih rukava dajte svoj doprinos akciji #ŽelimSveMoguSve, čiji je cilj obnoviti Savjetovalište koje već 30 godina daje utočište i pruža pomoć zlostavljanim ženama, a koje je tijekom nedavnog potresa stradalo.

A kao zaštitno lice kampanje – sasvim prirodno, izbor je pao na mladu Kristinu Ivanuš, djevojku čija teška životna priča i iznimna snaga nedvojbeno mogu poslužiti kao inspiracija brojnim ženama.

Naime, Kristina je 22-godišnja djevojka koja je odrasla u SOS Dječjem selu Lekenik. Njen vedar duh nije pokolebala niti rijetka neurološka bolest unatoč kojoj je vodila aktivan sportski život. Danas je dijagnoza nestala, a ona je uspješna studentica marketinga koja svojim radom sama otplaćuje studij. Prije nekoliko mjeseci uručeno joj je svjetsko priznanje Hermann Gmeiner, nagrada koju SOS Dječja sela već 30 godina dodjeljuju mladim herojima koji su uzor drugima iako iza sebe imaju tešku životnu priču. I upravo zato ona je dokaz da za djevojke vrijedi #ŽelimSveMoguSve!

„Sretna sam što sudjelujem u kampanji #ŽelimSveMoguSve pošto sam i sama dijete iz zlostavljane obitelji, a i moja majka je nedavno bila štićenica sigurne kuće. Svjesna sam što je obiteljsko nasilje i iznimno sam sretna što mogu osobno pomoći u podizanju svijesti o ovoj važnoj tematici. Moja životna poruka svim mladim djevojkama je da nikada ne odustaju od svojih snova ma koliko god teško bilo, jer uvijek će doći bolje sutra, samo u to treba vjerovati“, rekla nam je Kristina.

A da je život uistinu nije mazio, potvrdit će Kristinina najranija sjećanja. Majka je nju i četiri godine stariju sestru Anamariju napustila vrlo rano, a potom ih se otac odrekao.

„Iako sam imala svega tri godine, sjećam se mamina odlaska od kuće. Teško mi je danas samoj sebi objasniti kako ga se sjećam, ali očito je to bila velika trauma za mene pa mi je urezana u sjećanje. Sjećam se još i putovanja prema Lekeniku kada sam imala četiri godine. U sjećanju mi je samo taj prolazak kroz šumu u Zaprešiću. Dolaska u Lekenik i prvog upoznavanja sa svojom SOS-mamom Gordanom se ne sjećam, ali znam da sam došla u SOS Dječje selo dan prije Svetog Nikole – baš na vrijeme za poklone, što me u tom trenutku kao dijete jako razveselilo.“

Tijekom odrastanja, uz sebe nije imala biološku majku, no SOS-mama Gordana tu je odigrala vrlo bitnu ulogu, kako nam i sama Kristina kaže.

„Moja SOS-mama Gordana mi je bila podrška cijeli život i stvarno sam sretna što je baš ona bila uz mene. Imala je veliki utjecaj – učila me kako se ponašati, što je dobro, a što nije. Sasvim je sigurno da bez nje ne bih postala osoba kakva sam danas. I dalje smo u kontaktu – čujemo se preko poziva i povremeno se nađemo u Zagrebu na kavi pa se ispričamo kao u dobra, stara vremena. Presretna sam što mi je SOS Dječje selo pružilo novu priliku za život i zahvalna sam na trudu svih drugih ljudi koji su sudjelovali u mom odrastanju.“

Svojoj biološkoj majci Kristina ne zamjera baš ništa. Štoviše, na pitanje tko joj je životni uzor, bez razmišljanja navodi upravo nju. U svemu negativnom pokušava pronaći nešto pozitivno, pa tako vjeruje da se sve stvari u životu odviju s razlogom.

„Mislim da ne bih bila toliki borac da sam imala obitelj – sve ovo poslužilo mi je kao motivacija da se borim do kraja jer to nitko drugi za mene neće učiniti. Od malih nogu znam da je život borba, ali oduvijek imam pozitivan stav jer sam živa i zdrava – a upravo to je najveća sreća i osnova za sve drugo. Ne volim kada ljudi žale za nečim što nemaju – smatram da se treba se pomiriti s trenutnom situacijom i nastaviti sa životom kako bismo stekli mir u duši.“

Iako su joj nagrada i medijska pažnja posljednjih mjeseci donijeli puno dobroga, uključujući i poslovne ponude, Kristina zna kojim smjerom dalje.

„Što se tiče planova do kraja godine, cilj mi je završiti studij, položiti vozački ispit i nastaviti trenirati boks. Naravno, do kraja godine svakako kanim i raditi. Nakon fakulteta, voljela bih se zaposliti u odjelu marketinga i definitivno imati obitelj, budući da je to za mene smisao života.“

Nakon razgovora s Kristinom, sigurniji smo nego ikada da djevojčice sa snovima postaju žene s vizijom!