Na granici tradicije i modernog

Prvi susret s Katmanduom može izazvati preopterećenje osjetila jer su mirisi, začini i buka ulice prejaki za prosječnog europskog posjetitelja. Uske uličice s drvenim izrezbarenim balkonima iznad sićušnih trgovina, trgovi kojima dominiraju hinduistički ili budistički hramovi, prenatrpane tržnice voća i povrća te konstantna cirkulacija ljudi, stranaca, vozila, bicikl-rikši. S druge strane, ovdje su betonske zgrade modernog doba, smog i prašina, jumbo plakati Coca Cole i turisti koji za sobom povlače neizbježne prosjake.

Glavni i najveći grad Nepala centar je kulturnog, gospodarskog i noćnog života zemlje. Katmandu predstavlja glavno prometno, turističko, ali i povijesno središte ove zemlje pa je tako vrlo posjećen i primamljiv stranim gostima. Smješten na 1400 metara nadmorske visine u udolini ispred moćnih Himalaja, u jednu se ruku učini kao skulptura netaknuta još od srednjeg vijeka dok s druge strane zrači modernim životom i predstavlja još jedan glavni grad zemlje Trećeg svijeta na svojem putu za neku bolju budućnost.


Iako do Katmandua možete doći i na krovu autobusa koji vozi iz Varanasija, postoje bezbolnije i ugodnije varijante. Kao i u većini zemalja južne Azije, najskuplji dio putovanja je aviokarta. Ostatak se sasvim savršeno slaže i čini dobro vašem budžetu što uključuje cijene smještaja od 25 kuna, pa čak i za jednokrevetnu sobu. Za svakog ima ponešto: i za srednjeklasnog i višeklasnog posjetitelja jer turizam je ovdje uzeo maha, a daju mu se otvorene ruke na svim poljima. Još od vremena hippie pokreta, Katmandu je na Zapadu poznat kao destinacija za opuštanje i provod. To se može osjetiti u mnogim barovima i restoranima, noćnom životu koji traje iz dana u dan. Ujedno je i mjesto okupljanja trailera i alpinista pa je vrlo mnogo agencija posvećeno tom vidu turizma u čemu su zanat izbrusili zaista svojski.

Većina kulturnih spomenika Katmandua religijske je prirode. Ovdje se utjecaji hinduizma i budizma miješaju tako da je ponekad teško prepoznati o kojoj se od te dvije tradicije radi. Prođete li bilo kojom ulicom začut ćete sićušna zvona hinduističkih hramova ili veliko zvono ispred budističke stupe. Za oko će vam zasigurno zapeti poneki od sadua, odnosno svetih ljudi koji zemljom hodaju bez imovine i dijele blagoslov, a mnogi žive u dubokoj meditaciji. Da bi osjetili samo srce Katmandua najbolje mjesto za istraživanje je njegova povijesna jezgra i centralni trg Durbar.

Samo ime Durbar na nepalskom znači palača jer upravo se na ovom mjestu nalazi bivši kraljevski dvor okružen mnoštvom hramova i živopisnim zgradama. Ovdje se nalazi Kasthamandap ili kuća od drva po kojoj je Katmandu dobio ime. Zgrada je prema legendi izgrađena materijalom iz samo jednog drveta, a sigurno je da u njoj nema niti jednog metalnog dijela. Iako se centar Katmandua doima kao veliki otvoreni muzej on nikako nije lišen životne energije koja struji gradom. Podno hramova stanovnici trguju, nadvikuju se, dogovaraju nove poslove.

U podnožju Šivinog hrama okupljaju se prodavači povrća, a povremeno i ulični brijači dok u blizini, pored hrama Maju Deval vozači bicikl-rikši čekaju svoje mušterije ne bi li ih odvezli na željeno mjesto. Jedan od najposjećenijih je svakako hram Jagannath poznat po erotskim rezbarijama koje datiraju iz 16. stoljeća. Ovdje se okupljaju mladi, tek vjenčani parovi, a rezbarije su nešto najbliže hardcore pornografiji današnjice.

Najvažniji hinduistički hram i najvažniji u cijelom Nepalu je Pashupatinath na obalama rijeke Bagmati. Hram je jedno od najvažnijih mjesta štovanja boga Šive uopće pa ga posjećuju i hodočasnici iz susjedne Indije. Šiva je razarač i stvaratelj te se pojavljuje u mnogim formama. Često ga se prikazuje kao bijesnog uništavača, ali ima on i blage inkarnacije kao što su Mahadev i Pashupati – gospodar zvijeri.

Kao pastir ljudi i životinja Šiva u obliku Pashupatija pokazuje svoj najsmireniji i najblaži oblik. Pored hrama su zabranjene životinjske žrtve isto kao što je zabranjeno i nošenje kože. Rijeka Bagmati pored koje je hram smješten sveta je i ovdje se vrše kremiranja, odnosno hinduistički pogrebi. Tijela se spaljuju neprestano što privlači brojne turiste kojima je egzotika i način pogreba u krajnju ruku neobičan. Mnogi ovdje vade svoje fotoaparate i često se ponašaju neprimjereno. Fotografiranje nije zabranjeno, ali spaljivanje tijela predstavlja obiteljsku tragediju i religijska je ceremonija koja zahtijeva dozu poštovanja.

Kao što smo spomenuli, u Katmanduu se isprepliću hindiuzam i budizam. Velika svetišta egzistiraju jedno pored drugog pa tako u neposrednoj blizini Pashupatinatha stoji najveća budistička stupa u Nepalu i jedna od najvećih na svijetu. Mjesto Bodhnat vjerski je centar mnoštvu Tibetanaca izbjeglih iz susjedne Kine i predstavlja važno središte očuvanja tibetske kulture. Baza stupe kružnog je oblika oko koje cirkuliraju hodočasnici u smjeru kazaljke na satu. Iz središta prema visini izranja stup u obliku bora na kojem se nalaze Buddhine oči. Prve su stupe građene ne bi li sačuvale svete relikvije ili označile mjesto važnog događaja. Stupe nikad nisu šuplje. Pretpostavlja se da stupa u Bodhnatu sadrži kost koja je nekad pripadala samom Buddhi. U podnožje stupe dolaze mnoge životinje uključujući i pse lutalice jer ovdje im nitko ne smije nauditi. U još jednom važnom budističkom centru, na brdu iznad Katmandua popularno je zvani Hram majmuna. Cijele obitelji ovih zaigranih životinja svakodnevno cirkuliraju oko brda do čijeg vrha vodi na stotine stepenica. Ime hrama je Swayambhunath i njime također dominira velika stupa pred koju dolazi na tisuće hodočasnika dnevno. Pogled s brda najbolja je panorama Katmandua, a mnogi dolaze u najraniju zoru ne bi li uživali u izlasku Sunca.

Tekst i foto: Hrvoje Ivančić

Beduini biznismeni

Kapadokija – Podzemni gradovi u zemlji lijepih konja