Kažu da se za vedrih dana s južnog dijela otoka lako vidi sjeverna Afrika, a tamo je upravo i takva klima, s datuljama koje rastu na palmama i sunčanim danima tijekom cijele godine. Ovo je najjužniji dio Europe i dodirna točka civilizacija drevnog Egipta, Mezopotamije i Grčke.
Glavni grad Heraklion na prvi pogled je još samo jedna turizmu posvećena luka, mediteranske arhitekture, s kafićima i restoranima pripremljenima da prime nove goste. Kako biste se uljuljkali u atmosferu lijenih ulica i osjetili domaću atmosferu, potrebno je pronaći konobu koja zrači originalnim krećanskim stilom. To su uglavnom, na prvi pogled, manje osvijetljena mjesta, možda s kaminom ako dolazite u zimskim mjesecima, ali s hranom koja će svakog gastro nomada osvojiti na prvu.
Grčki hedonistički duh naređuje vam da na večeru izlazite svakodnevno u devet i ostajete tamo do ponoći, pri čemu se sljedovi hrane redaju na vašem stolu, a domaće vino iz malih čaša pije uz razgovor i žamor s drugih stolova. Često se tu nalazi i živa glazba izvedena na krećanskoj liri i bouzoukiju. Talijanski renesansni arhitekt Michele Sanmicheli, koji je gradio tvrđavu svetog Nikole na samom ulazu u kanal svetog Ante, zaslužan je i za utvrde na Kreti. Odmah se uočava mletački stil gradnje, sličan mnogim gradovima na Jadranu.
Ako se odlučite za hodanje zidinama, što je svakako najbolji način da okom obuhvatite cijeli Heraklion, njegovu luku i okolno more, zasigurno ćete naići na grob jednog od najvećih grčkih pisaca, Nikosa Kazantzakisa. Njegov kršćanski misticizam i stalno propitkivanje prolaznosti života podsjećaju na sve one ljude i civilizacije koji su tu ostavili svoj trag i na njihove ostatke izložene u velikom muzeju u centru grada.
Tamo se čak nalazi i metalni okvir roštilja, datiran u drugo tisućljeće prije Krista, što ukazuje na organiziranost života i kretanje putnika koji su se morali negdje usput i okrijepiti. Promatrajući statue važnih osoba u tom istom muzeju, osoba koje su nekad krojile svakodnevicu, a njihovi su likovi još stoljećima krasili grčke agore, u njihovu opisu danas na maloj poruci u prozirnom omotu stoji: “nepoznat velikodostojnik, 6. – 4. st. pr. kr”. To nas vraća na Kazantzakisov zapis: “Ne nadam se ničemu, ne bojim se ničega. Ja sam slobodan.”
Tek četiri kilometra južno od Herakliona nalazi se najveća palača iz zlatnog vremena Krete, iz brončanog doba – palača u Knososu. Ona je prema mitologiji bila prijestolnica kralja Minosa i vrhunac je kretsko-minojske kulture. U njoj je lako uočiti očuvane sustave s tekućom vodom, odvodnjom, podrume, sobe, dvorane, kupaonice. Prema mitologiji, labirint je u palači načinio obrtnik i izumitelj Dedal. Kada je Tezej svladao Minotaura i pobjegao iz labirinta, kralj je odlučio kazniti Dedala, jer mu je ovaj obećao da se iz labirinta nitko ne može izvući. Tako je Minos Dedala i njegova mladog sina Ikara dao zatvoriti na vrhu velike kule koja je nadvisivala labirint.
Dan za danom Dedal i Ikar gledali su more iz svojeg samotnog tornja. U posjet su im jedino dolazile ptice koje su slijetale na zidove tornja kako bi mitarile svoje perje. Gledajući u ptice, Dedalu sine ideja kako će on i sin napustiti toranj. Dedal je počeo skupljati perje koje je ostajalo iza ptica. Pažljivo je vezao pera zajedno, od najmanjeg do najvećeg. Veća je osiguravao nitima, a manja voskom te su tako gotovo bila jednaka ptičjim krilima. Tako je za godinu dana Dedal načinio dva para lijepih i velikih krila.
Pričvrstio je krila Ikaru i sebi za ramena te podučio mladog Ikara kako da maše krilima: “Drži se uvijek mene. Što god činio, nikada nemoj letjeti preblizu moru, jer će ti se smočiti pera. Isto tako, nikada nemoj letjeti previsoko i preblizu suncu, jer će ono rastopiti vosak kojim su pera zalijepljena.”
I tako su poletjeli. No mladić je bio neoprezan. Kad su nadletjeli otoke, Ikar je počeo letjeti sve više i više da bi dostigao nebesa. Osjećao se sve sretnijim i potpuno je zaboravio na očev savjet. Sunce je zagrijavalo vosak i topilo ga, a perje je počelo otpadati s krila. Kad su se pera razdvojila, Ikaru više nije bilo spasa. Pao u more i potonuo u njegovim dubinama.
Dedal je pun bola odletio na Siciliju, gdje je sagradio hram bogu Apolonu kojemu je zauvijek darovao svoja krila. Zarekao se da ih više nikada neće upotrijebiti. Gore na Bijeloj planini na Kreti rodio se Zeus. Kasnije je svrgnuo oca Krona koji je bio u braku sa svojom sestrom Reom. Gle čuda, i Zeus je naslijedio incest od oca pa je i on oženio svoju sestru, Heru. Bila je vrlo ljubomorna na muža/brata koji je okolo ‘šarao koliko je stigao’.
Tako je i postao ocem svih zvučnijih imena s Olimpa i šire: Afrodite, Hefesta, Aresa, Artemide, Atene, Dioniza, Helene, Apolona, Herakla… U nešto boljim odnosima bio je s braćom Hadom i Posejdonom. Njegova majka izabrala je zgodno mjesto za porod jer impresivan vrh dominira iznad grada Kanije, otkuda je moguće pješačiti u planine i vidjeti najduži klanac u Europi – Samariju, ali i jednostavno boraviti u brdima. Krenete li u zimskim mjesecima, dok u Hrvatskoj sniježi, tamo ćete naići na plodne maslinike i plantaže prepune mandarina i naranča koje možete ubrati rukom. Nitko se neće buniti jer grane su ionako otežale i ne mogu držati toliko voća.
Kreta je prepoznatljiva po velikim kontrastima – planine se spuštaju do mora, a duga pješačko-planinarska staza prolazi cijelim otokom od zapada prema istoku. Na jugozapadu se uzdiže planinski masiv Lefka Ori, visok oko 2500 metara, a zatim se strmo obrušava u more. Kreta tek razvija planinarski turizam, s obzirom na to da mnogi turisti žele prolaziti planinskim masivima. Radi se na obnovi staza i razvoju planinarskih skloništa, a najbolje je ako se za vrućih mjeseci želite ohladiti u okrilju nekog od vrhova. Plaže su svakako zanimljive u ljetnim mjesecima kad se populacija otoka utrostruči, ali tada rastu i cijene. Zato pažljivo birajte, ovisno o senzibilitetu, kada ćete posjetiti Kretu.
Tekst i foto: Hrvoje Ivančić
Foto: Shutterstock