Iza ogoljelih brda valja se sunce i čeka trenutak da grane i zrakama okupa stijene, uske prolaze i stare ruševine. Temperatura je ugodna, ali za svega nekoliko sati ovdje će biti prava pržiona. Turisti se lagano okupljaju, ulaze i migolje se hodnicima i udubljenim stijenama. Prolaze kroz gigantske građevine, amfiteatar, riznicu i tisuću drugih, neimenovanih stambenih prostora. Bez obzira koliko gostiju tog dana stigne, prostor je svejedno dovoljno velik da se čovjek u njemu lako može izgubiti i uživjeti u antičku prošlost kada su ovuda prolazile trgovačke karavane, a grad je sjao u najboljem svjetlu. Sunce se i tada, isto kao i danas, valjalo iza ogoljelih brda na istoku.

Nalazimo se dakako u Petri – gradu kojem ime, sasvim opravdano, predstavlja arapsku riječ za stijenu. Petra je, dakle, grad u stijeni i najveća je turistička atrakcija Hašemitske Kraljevine Jordan. Upravo zbog impozantnih građevina uklesanim u stijene, UNESCO je Petru uvrstio na popis mjesta koja se smatraju svjetskom kulturnom baštinom.

Skriveni dragulj

Petra se nalazi na pola puta između zaljeva Aqaba i Mrtvog mora na visini od 800 pa do 1350 metara u brdskom području Edoma. U antičkim je vremenima Petra bio glavni grad plemena Nabatejaca. Zahvaljujući strateški povoljnom položaju na raskrižju više karavanskih putova koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju sa Sredozemljem, grad je u razdoblju od 5. stoljeća p. n. e. pa do 3. stoljeća naše ere bio vrlo važno trgovačko središte. Petra je naročito kontrolirala raskrižje na putu tamjana.

Taj prastari trgovački put vodio je od Jemena duž zapadne obale Arabije, a kod Petre se račvao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi koji je smjerom prema sjeveroistoku išao do Damaska. Od vremena križara pa sve do 1812. niti jedan Europljanin nije bio u Petri. Oko 1800-te još su samo pojedini znanstvenici po čuvenju naslućivali da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati legendarni grad uklesan u stijenama. Za Europljane ga je ponovo otkrio Švicarac Johann Ludwig Burckhardt putujući po Arabiji. Više od 100 godina kasnije, Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao Lawrence od Arabije) piše u svom djelu ‘Sedam stupova mudrosti’: “Petra je najdivnije mjesto na svijetu.”

Spektakularni ulazak

Kad ste jednom stigli u Petru, iz glavnog grada Ammana ili iz crvenomorske luke Aqaba, našli ste se pred ulaznim kanjonom Siq dugačkim 1207 metara. Sam kanjon nastao je kao posljedica stoljetnih poplava jer su nekad u zimskim mjesecima ovdje padale obilne kiše i zemlja nije mogla upiti svu vodu. Iako su vodene bujice bile žestoke i dugotrajne, Nabatejci su vrlo inovativno zauzdali prirodnu silu i kroz kanjon izgradili tunel koji je odvodio vodu u podzemne cisterne koje su omogućavale zalihe u sušnim mjesecima, kako za stanovnike tako i za karavane.

Ulaz u Petru stoji oko 350 kuna za dva dana, s tim da se cijene konstantno mijenjaju, odnosno rastu. Posjet kraći od dva dana nikako se ne isplati. Potrebno vam je više vremena da ga cijelog istražite i prodrete u njegove tajne hramove i hodnike. Prolazeći kroz klanac ne možete, a da ne zamislite zvukove prošlosti, trgovce, svilu i ostale tkanine različitih boja, začine, miris tamjana i sve ostale djelatnosti koje su od grada učinile trgovačko središte.

Na nekim mjestima klanac dostiže širinu od jedva dva metra dok je drugdje širok i do deset metara. Preko dana krcat je turistima, ali u jutarnjim satima njegova ljepota jače dolazi do izražaja budući da gotovo nema ljudi.Majka priroda poigrala se bojama tako da se slojevi stijena nalaze u sivoj, žućkastoj, crvenkastoj, a gdjegod i u boji cimeta, isto kao i u plavoj i bijeloj. Čovjek bi mogao sjediti i satima se diviti samo ovakvim detaljima. No put je tek na početku.

Prva zgrada koja će vas svakako iznenaditi simbol je Petre i u potpunosti je uklesana u stijenu. To je tzv. riznica ili Khazne al-Firaun. Ovdje bi bilo nepravilno govoriti o građevini jer je objekt u potpunosti uklesan u stijenu, a ne izgrađen.

Riznica je skladna, elegantna i masivna, a visoka je četrdesetak metara. Klesali su je odozgo prema dolje koristeći prirodna udubljenja u stijeni. Prvo su ravnali ploču na kojoj su stajali, kopajući prvu platformu u površini stijene, a zatim su klesali da bi dobili ravnu površinu. Kada su stigli do dna, stijena je bila spremna za rezbarenje i ponovo kreću klesati od vrha. Otpadni materijal koji je tom prilikom nastao ugrađivali su u samostojeće građevine, tako da je riznica bila istovremeno i neka vrsta kamenoloma.

Danas se već pri ulazu nalaze šatori lokalnog stanovništva u kojima možete kupiti suvenire, unajmiti devu za jahanje, kočiju, lokalnog freelance vodiča i sijaset drugih stvari koje pruža moderni turistički repertoar.

Lutajte među stijenama

Petra, iako preko dana prepuna posjetitelja, još uvijek nudi mjesta na kojima možete biti u potpunosti sami dok vas vjetar u kosi i pokoji fijuk među stijenama odvode u daleku prošlost. Svakako ćete prilikom svoje šetnje proći pored rimskog amfiteatra iz 1. stoljeća, koji je mogao primiti do 5000 ljudi, ali isto tako uočit ćete brojne grobnice koje su isklesane u stijeni. Nalaze se tu i administrativne zgrade, stambeni prostori, stari trg. Cijeli jedan grad!

Preko brojnih stijena isklesane su strme stepenice koje vode do udaljenih i visokih žrtvenika s kojih pogled puca na cijelu dolinu nekadašnjeg grada, ali i na dio grada koji je uklesan u stijene.

Najbolje vrijeme za ulazak u Petru rano je jutro prije svitanja kada među stijenama nema gotovo nikoga. Najgore je podne kada se temperature penju preko 40 stupnjeva! Svakako vrijedi posjetiti grobnicu Ed-deir koja je poslije riznice druga najpoznatija građevina grada Petre. Građevina je visoka 50, a široka 45 metara, nastala prije oko 2100 godina i smatra se vrhuncem nabatejske civilizacije.

Blagodati turizma

Područje je, dakle, bilo poznato samo beduinskim plemenima, ali u modernom vremenu grad Petra nabujao je dolaskom turista iz cijeloga svijeta. Nabujao je u stvari gradić Wadi Musa koji se smjestio tik do Petre, a nastao je isključivo zbog turizma.

Nekad davno zaboravljeno mjesto opet se pretvorilo u frekventni centar. Wadi Musa danas broji oko 25 000 stanovnika pretežno zaposlenih i podređenih turizmu. Kebab restorani, kavane s mirisom čaja, nargile, žarke boje, gužve na cesti. Na ulici nalazimo sve što karakterizira jedan tipični arapski grad. Doima se kako je svaka druga građevina označena znakom hotela koji su uistinu korektnih cijena. Ima ih jeftinijih od oko 250 kuna pa do najskupljih od oko 1.000 kuna za jedno noćenje. Sve u svemu, Petra je dostupna svima. Do nje možete stići autobusom iz glavnog grada Ammana koji je udaljen oko 230 kilometara, ali najbrži način svakako je uzeti taksi i podijeliti cijenu s tri ili četiri suputnika.

Tekst i foto: Hrvoje Ivančić