Vlak na stanicu stiže oko 9 sati ujutro sa zakašnjenjem od samo sat vremena. Uzimate ruksak i pripremate se za već naučeni scenarij: probijanje kroz gužvu, povlačenje za rukav vozača rikši i prosjaci koji na svakom ćošku traže novac. Sve prolazi u očekivanom ritmu, a najpovoljnija cijena za rikšu je 80 rupija ili oko osam kuna. Ovim vozačima najslađe je kad stigne netko tko ne zna udaljenosti pa mu mogu podići cijenu koliko ih volja. Vozite se tek pet minuta kad vozač rikšu parkira tik do starog grada jer zbog uskih ulica nikako ne može proći.

Prijeđena udaljenost je možda dva kilometra, ali svojih je 80 rupija vozač zaslužio otprativši vas kroz labirint starog grada do vašeg hotela. Noćenje je ovdje samo tri dolara ako ste tanki s novcem, a može biti i pedeset dolara tražite li udobnost. U svakom slučaju, želite odabrati sobu s pogledom na Ganges. Podno hotela diže se dim. Nije to nikakav požar već pogrebni hinduski običaj na jednom od riječnih gatova. Mrtvo se tijelo po drevnom običaju spali na lomači pored rijeke, a pepeo se prospe u nju. U ovom slučaju to je rijeka Ganges, najsvetija od svih rijeka i tko umre na njenim obalama trenutno postiže mokshu, oslobođenje od kruga ponovnih rođenja.

SVETI HINDUSKI GRAD

Dok su mnogi dijelovi Indije podijeljeni prema kriteriju religije, kaste ili jezika, Varanasi je poput magneta privukao sve različitosti k sebi. U ovaj su se grad stoljećima slijevali stanovnici cijelog Indijskog potkontinenta prihvaćajući način života uz rijeku Ganges. Sve te različitosti danas se kupaju u svetoj rijeci, klanjaju se u jednom od bezbrojnih hramova i žive uz posebnu energiju kojom taj grad zrači.

Prema hinduskom vjerovanju, Varanasi spada među sedam glavnih thirt sthala (mjesta hodočašća) u Indiji. Ostala su Ayodhya, Mathura, Haridwar, Ujjain, Dwarka i Kānchi. Vjeruje se da smrt u jednom od svetih mjesta omogućuje ponovno rođenje u Varanasiju dok umrijeti u Varanasiju znači doživjeti potpuno oslobođenje od kruga ponovnih rođenja. Udovice i stariji ljudi dolaze ovdje ne bi li pronašli utočište pred svoje zadnje dane.

Mudraci poput Buddhe, Mahavire, osnivača jainizma, i velikog hinduskog reformatora Shankare posjetili su sveti grad, a danas se ovdje može pronaći mnoštvo studenata koji proučavaju vede. S druge strane, posjetitelji sa Zapada još se od srednjeg vijeka čude i dive snazi grada na Gangesu, njegovim uskim, isprepletenim ulicama i običajima koji su u potpunosti različiti od njihovih, europskih.

Pođete li labirintom uličica svakako ćete dotaknuti obale svete rijeke. Tamo su paviljoni, hramovi, terase i uglovi ulica međusobno povezani lancem stepenica – ghatova – koji se u nizu protežu nekoliko kilometara. Svaki od stotinu ghatova, veliki ili mali, označen je lingamom i zauzima posebno mjesto u religijskoj geografiji grada. Lingam predstavlja boga Šivu, a sastoji se od faličkog simbola koji počiva u ženskoj spolnosti.

Šiva je po hinduskom vjerovanju božanstvo u kojem se sve suprotnosti susreću i razrješuju u osnovno jedinstvo. On je razaratelj života, ali i njegov ponovni stvaratelj; grozan, ali i oličenje blagosti. U njemu postoji spolno razlikovanje, ali je i simbol jedinstva koje nadilazi svaku podjelu. On je izvor i dobra i zla.

Neki ghatovi kroz godine su se smanjili, neki se urušili, ali sigurno je da su i dalje ostali centar života grada Varanasija. Ovdje se svakodnevno obavljaju molitve, ritualna kupanja, meditacija, joga. Najupečatljiviji događaj je puja ili pročišćenje tijekom koje se okupe na stotine ljudi ne bi li sudjelovali u pjevanju i molitvama te time iskazali svoje poštovanje prema bogovima. Ovaj ritual najbliži je kršćanskoj svetoj misi. Za vrijeme rituala brahmani uzimaju svijeće, cvijeće ili neki drugi simbol te izgovaraju molitve okrećući se čas prema ljudima, čas prema rijeci na čijim se obala odvija.

Pred kraj se zapale svijeće i lagano se polože u rijeku koja ih odnese u beskonačnost. Za hinduse rijeka je amrita, eliksir života koji donosi čistoću živima i spas mrtvima. Lokalni stanovnici vjeruju da je dobro popiti malo vode sa sredine rijeke pa tamo odlaze čamcima ne bi li to i napravili. U stvarnosti, za Europljane ova je rijeka oličenje prljavštine i zagađenja te nije preporučljiva ni za kupanje, a kamoli da se pije. No svoje mišljenje nemojte javno izražavati.

KAD VAM SE INDIJA UGURA RAVNO U LICE

Varanasi je mjesto koje jedni vole, drugi mrze, a trećih nema. Osjetiti Varanasi je duhovno, a ne samo tjelesno iskustvo. Profesor povijesti religije Erik Reenberg sa Sveučilišta u Kopenhagenu rekao je da je Varanasi najbolje mjesto za proučavanje religije. Nekima se to sviđa, a drugima je previše te čim prije odjure iz grada.

Dok se provlačite ulicama, izmičući se kravama i volovima koji kao prava gospoda marširaju preko cijelog grada, razmišljat ćete što vam to treba u životu. Uto vam se prikrpaju dvojica prosjaka i ne puštaju vas dok ne udijelite rupiju. Morate se cjenkati i za najmanju namirnicu u uličnoj prodavaonici, a na kraju opet platite duplo. To duplo nikako nije puno za vas, ali se ipak osjećate nasamareno.

Kada sve to prođe, nailazite na svete ljude – Sadue – koji bez imovine lutaju Indijom i prose za svakodnevni obrok. Shvaćate da i oni žele samo novac i napadaju stranca ne bi li dobili što više. Mnogi posjetitelji u tom trenutku odluče uzeti stvari i pokupiti se čim dalje od ovog kaosa. Ostanete li u gradu duže, shvatit ćete da su siromah i skitnica tek usputno takvi i ta usputnost utkana je u njihovu svakodnevicu.

Dok se ulicama širi miris marihuane koju puše štovatelji boga Šive, spaljuju se tijela, pjeva se ispred nekog od hramova, na glavnom ghatu se prodaje čaj, ljudi se kupaju i peru odjeću u rijeci, čamci prelaze s jedne na drugu obalu, ljudi se na ulici rađaju. Većina odraslih muškaraca žvače paan što je list betel oraha u koji se stavlja duhan obogaćen mnoštvom začina. Taj blago opojni pripravak obiluje raznim okusima koji variraju od slatkog, gorkog i kiselog do slanog i paprenog.

List koji se žvače diljem Indije upravo se s Indijom i može usporediti jer Indija je – mnogo različitih osjećaja u isto vrijeme. Upravo onako kako se u Varanasiju i život i smrt događaju jedno uz bok drugome, tako i paan u isto vrijeme udara s više različitih okusa. List paana je čas gorak pa je u sljedećem ugrizu sladak i tako do samog kraja, dok mu se ne istroši sav okus.

Tekst i foto: Hrvoje Ivančić
Foto: Shutterstock