Kujica Gobi, poznata iz velikog bestselera „U potrazi za Gobi”, posjetila je Hrvatsku u kojoj je, zajedno sa svojim vlasnicima, autorom knjige Dionom Leonardom i njegovom suprugom Lucjom, sudjelovala u promociji i dobrotvornoj utrci „Trčimo s Gobi” kojom su prikupljana sredstva za napuštene pse iz skloništa u Dumovcu. Iako je autor bio izuzetno zauzet, pristao je odgovoriti na nekoliko naših pitanja.

Kada ste vi i supruga Lucja počeli trčati? U knjizi doznajemo da ste trkački život započeli kasnije nego što je uobičajeno.
Lucja je prva počela trčati, istrčala je prvih deset kilometara 2008. godine, a zatim 2012. i prvi maraton. Ustvari, još sam kao tinejdžer sudjelovao na zapaženim natjecanjima, ali ulaskom u dvadesete počeo sam piti, previše jesti i pušiti najmanje kutiju cigareta dnevno. Godine 2013. godine kladio sam se s prijateljem u to tko može brže istrčati maraton dug deset kilometara. Tad sam počeo trenirati za svoju prvu utrku. Dobio sam okladu i završio utrku za sat i dvadeset osam minuta. Tada nisam ni slutio da će trčanje postati važan dio mog života, što je zanimljivo jer nije baš da uživam u njemu.

Kako ste upoznali Gobi i tijekom koje utrke? Kako biste opisali sam taj maraton?
Trčao sam sedmodnevni 250-kilometarski maraton od šest etapa u kineskoj pustinji Gobi. Maraton je uključivao samostalno opremanje, stoga smo morali nositi svu hranu i pribor potreban da bismo preživjeli. Jedino što smo dobivali bila je voda na kontrolnim točkama. Maraton se održavao na jednoj od najzahtjevnijih lokacija i to po izuzetno zahtjevnim vremenskim uvjetima.
Gobi je bila lutalica, pojavila se iz vedra neba i pridružila mi se tijekom drugog dana, kad je istrčala 125 od ukupno 250 kilometara utrke. Povezali smo se i naša je spona bila toliko neraskidiva tijekom utrke da sam htio Gobi odvesti kući u Veliku Britaniju gdje sam tada živio te sam joj obećao pružiti nov, bolji život.
Prije nego što sam je uspio odvesti iz Kine, Gobi je nestala u okolnostima na koje nisam mogao utjecati. Shrvan i zabrinut za Gobinu sigurnost, odletio sam iz Britanije natrag u Kinu kako bih je pronašao i tako započeo vrtoglavu pustolovinu njezina pronalaska.

Knjiga, Dion Leonard: “U potrazi za Gobi”, Hoću knjigu, 129 kn

Jeste li prije Gobi razmišljali o tome da imate psa?
Imao sam pse davno prije Gobi, imao sam prekrasnog bernardinca, a kad sam bio dječak, imao sam lovačkog psa. Zatim dugo nisam imao psa jer sam se često selio zbog posla pa nisam imao vremena za ljubimca. Otprilike u vrijeme kad sam susreo Gobi, baš sam pomislio da bih mogao nabaviti psa, iako nikada nisam bio pretjeran ljubitelj malih pasmina. Naime, tako je i bilo dok se Gobi nije pojavila i zaključila da je ona pravi pas za mene.

Kako je vaša priča prihvaćena diljem svijeta?
Priča je postala ogroman svjetski hit. Objavljena je na osamnaest jezika, dostupna u šezdeset zemalja i postala je međunarodni bestseler na cijelom planetu. Mislim da je svima dojadilo čitati tužne i ružne vijesti, stoga je naša nevjerojatna istinita i dirljiva priča osvojila srca čitatelja.

Hoće li vaša priča o Gobi dobiti filmsku inačicu i kad je možemo očekivati?
Naša knjiga ima toliko preokreta, dramatičnih trenutaka, intrige i misterija da su me jedan dan zvali iz Hollywooda i rekli: „Ni sami ne bismo znali napisati takvu priču, hajdemo snimiti film prema vašoj!“ Nadamo se da će snimanje započeti 2020. godine i veselimo se što ćemo vidjeti svoju priču na velikom platnu. Bit će sjajno omogućiti joj da se širi još i više u svijetu jer je Gobi prešla dalek put od pustinje Gobi do Hollywooda.

Kako Gobina priča pomaže psima lutalicama diljem svijeta?
Dijeleći Gobinu priču o tome kako je pas lutalica postao slavan podižemo svijest o ostalim psima lutalicama i životinjama koje trebaju našu pomoć. Gobi je dobila svoj dom zauvijek i više se nikada neće morati brinuti, ali puno je pasa kao Gobi koji još uvijek trebaju dom i želimo im pomoći u što većem broju. Nadamo se da će naša priča potaknuti čitatelje da radije udome psa iz azila nego da kupe štene. Ili da doniraju novac, hranu ili pokrivače i tako pomognu volonterima u azilima da se bolje brinu za pse.