Uzmete li si za zadatak odlazak u Ladakh, cilj ćete ostvariti na dva načina i to tako da prethodno iz svoje zemlje doputujete u Indiju. Opcija koja se pruža putniku sa zgusnutim rasporedom svakako je lokalna zračna linija iz New Delhija, a oni s više vremena i smislom za avanturizam, krenut će autobusom preko četiri prijevoja koji se nalaze iznad 4000 metara nadmorske visine i inače spadaju među najviše na svijetu.

U autobusu tako nije rijetkost vidjeti putnike naglo oboljele od visinske bolesti koja se pak kompenzira zapanjujućim pogledima koji oduzimaju dah i znakom upitnika što visi iznad glave: može li bus zaista ovuda proći? Najviši prijevoj na putu je Khardung La visine 5602 metra i drugi je najviši na svijetu. Zbog velikih strmina, ceste se obrušavaju u ponore i ponovno obnavljaju svake godine, iako su poboljšanja u obliku izgradnje tunela u tijeku.

Usputne stanice uz cestu nude čaj i topli obrok od instant tjestenine, a u hrabru avanturu upuštaju se mnogi biciklisti prolazeći ovim putem na dva kotača, jednako kao i motociklisti na popularnim indijskim Royal Enfield motorima. Planinski vrhovi skrivaju se jedan iza drugog, izviru i ponovno nestaju dok krajolik od žutog i crvenog kamenja i rijeka otopljenog snijega migolje pred očima.

Prije ’80-ih godina, regija je bila relativno izolirana s vrlo malo posjetitelja sa Zapada, a danas je Leh postao središte turističkog razvoja i grad koji nudi smještaj i treking iskustva svih vrsta. Izoliranosti regije doprinio je njezin položaj u blizini granice s Pakistanom i Kinom što je strateški bilo vrlo osjetljivo, a tek je zadnjeg desetljeća počelo popuštati što se itekako osjeti. Ako kažete da ste iz Hrvatske, nije rijetkost da vas trgovac koji prodaje šalove od kašmira pozdravi s „dobar dan“.

S moćnom palačom koja strši iznad grada, gotovo je nemoguće izgubiti se u njegovim uskim ulicama koje dijeli široki bazar. Bez obzira na trenutnu turističku ponudu, lako je zamisliti kako je trgovište izgledalo nekad jer zasigurno je bilo krcato i puno ljudi spremnih na cjenkanje. Trgovci iz Srinagara i Pandžaba okupili bi se s ciljem kupovine pašmine koju bi stočari donijeli iz zapadnog Tibeta ili sirove svile koja se preko Karakoruma dovozila na dvogrbim devama. Ladakh je nešto veći od Hrvatske, iako na karti ogromne Indije izgleda minijaturno. U predmoderno doba, područje je bilo raskrižje drevnih trgovinskih ruta iz južne Azije, a sve do kraja 19. stoljeća na mulama su se prenosili šalovi i začini iz Amritsara u Kinu.

Osim palače u Lehu, u krugu od otprilike sto kilometara mnogo je budističkih hramova do kojih hodočasnici dolaze pješice. Jedan od zanimljivijih je Thiksey, koji se nalazi dvadesetak kilometara južnije od Leha. Svakako budite uvjereni da će vas kroz kompleks hramova provesti budistički monah u svojoj dobro poznatoj bordo halji. Lako je provesti cijeli dan u obilasku hramova, diveći se njihovim oltarima i udišući miris tamjana ispred vješto izrađenih slika božanstava ili slušajući molitve čija monotonija umiruje poput meditacije.

Vedro nebo kakvo se može vidjeti samo u visinskim predjelima, intenzivne boje okolnih brda, lokalno stanovništvo i tisuću malih hramova porazbacanih na svakom raskrižju daju gradu posebnu čar. Zakoračite li u brda, prijeđete rijeku Ind, koja je ovdje brza i divlja, naići ćete na brojna sela u kojima se prepoznaje nekadašnji život ove teško pristupačne regije. Kako biste obišli što više zanimljivih destinacija, dovitljivi turistički djelatnici uvijek imaju rješenje, a to je naravno terensko vozilo koje možete unajmiti sami ili s još nekoliko putnika te se uputiti u vama zanimljiva sela, spavati pod vedrim nebom, pored rijeke ili na planini.

Gola brda bez ijednog drveta zovu da ih gledate i samo čekate hoće li se pomaknuti ispod tog nestvarnog neba koje gdjekad izbaci bijeli oblačak. Svakako ćete naići na neizostavne marelice koje su ovdje posebna poslastica, daju energiju za višesatne brdske napore i možete ih ubrati prolazeći kroz terasasta polja.

U kraju s izrazito negostoljubivom klimom i pustinjskim tlom, selo je obvezno smješteno pored izvora ili potoka. Oni su obično produkt otapanja ledenjaka s viših predjela koji se na kraju ulijevaju u moćni Ind. Uz potok obično dolaze i terasasta polja koja se i navodnjavaju usmjeravanjem potoka, a težak je rad lokalnog stanovništva spojio zelenilo s vodom, pretvarajući pustinju u plodno tlo, čak i rajskog oblika, poput kakve oaze.

Svakim, pa i najmanjim selom, dominira tvrđava ili samostan, a kuće su ograđene suhozidom i povezane kamenim putovima, nešto sasvim uobičajeno za planinsko područje. Bogatije kuće u selu imaju i malenu kapelicu, odnosno hram u kojem se vlasnik moli i čita svete knjige. Svaki pedalj prožet je budizmom kao glavnim dijelom identiteta i moguće ga je osjetiti na svakodnevnoj bazi i gdje god se nalazili. Pozitivan trend je iznajmljivanje soba u tradicionalnim kućama, čime stanovnici popunjavaju budžet, a prolazniku i putniku daju jedinstven uvid u način života i vođenja domaćinstva u jednoj sasvim drugačijoj kulturi.

Pored glavnih putova i raskrižja naići ćete na ukrašeno kamenje, odnosno mani, što je zaobljeni oblutak ispisan tibetskim pismom koje vjernici prethodno pronalaze u koritu rijeke Ind. Na njima su ispisane molitve ili poruke, stihovi i mantre zbog čega svaki nosi neku osobnost, misao čovjeka koji ga je tamo stavio.

Tekst i fotografije: Hrvoje Ivančić