Dobila sam prije nekoliko mjeseci WhatsApp poruku s linkom, a naslov u stilu: „Zašto je Marie Kondo odustala od pospremanja doma?“ Na prvu me zaintrigiralo, ali sam odmah i pretpostavila o čemu se tu zapravo radi.
Za one koji nisu još čuli, moja imenjakinja s druge strane svijeta, popularna japanka Marie Kondo, bavi se organiziranjem i pospremanjem stvari na jedan svoj specifičan način. Glavna smjernica prilikom raščišćavanja i rješavanja viškova joj je osjećaj radosti koju gaji prema stvarima. Na primjer, prilikom raščišćavanja stvari i odjeće ona predlaže da, kao jedan od glavnih kriterija, uzmemo osjećaj radosti koji nam ta stvar pruža. Ako nam pruža i donosi radost, ostavljamo je, a ako ne, zahvalimo joj se i proslijedimo dalje. Najpopularnija njena metoda je okomito slaganje odjeće koje olakšava i poboljšava preglednost odjeće, naročito u ladicama.
Neovisno o tome kako raščišćavamo i organiziramo, jedno je zajedničko svim metodama i stilovima – postizanje optimalne količine stvari te da su nam one stvari koje koristimo pregledno složene i lako dohvatljive.
Mnogi su jedva dočekali tu vijest o odustajanju Marie od organizacije. Neki od komentara koji su se mogli pročitati bili su: „Vidiš kako ta organizacija ipak ne funkcionira, znao/la sam ja da je to neka prijevara“ i sl. Ja sam ovu priču prepoznala kao izvrstan primjer da napišem i pokažem što znači imati organiziran dom te ukažem na razliku između dnevnog nereda i onog skrivenog – kroničnog.
Marie Kondo svojom je izjavom da više ne posprema zapravo izjavila kako se ne opterećuje više onim dnevnim neredom koji nastaje kao posljedica življenja i svakodnevnog funkcioniranja u domu. Prije joj je prioritet bio da u svakom trenutku sve bude na svome mjestu, ali više nije, pa pretpostavljamo da Marie Kondo pospremi svoj dom pri kraju dana, umjesto više puta tijekom dana i to zvuči skroz normalno i životno. Ono što sigurno nije mislila pod tom izjavom je da odustaje od ideje pospremanja doma i organizacije doma općenito i kako ona nije potrebna.
Kad su nam stvari posložene tako da svaka ima svoje mjesto, da nam je sve pregledno, onda nas taj dnevni nered ne dira i ne predstavlja nam problem (baš kao i sada kod Kondo) jer stvari koje nisu na svojim mjestima vrlo brzo možemo pospremiti.
Ako ipak imamo izazov s malo dubljim neredom po policama, u ormarima i ladicama, ako imamo previše ladica-svaštara, pretrpane ormare i uvijek nešto tražimo, onda taj dnevni nered ima puno drugačiji utjecaj na život ukućana i on se ne može riješiti 15-minutnim pospremanjem. U tom bi slučaju trebalo pristupiti temeljitom raščišćavanju i organiziranju doma kako bi se uspostavio sustav u kojem stvari imaju svoja mjesta i u kojem nam je sve što posjedujemo u domu pregledno i funkcionalno.
Najbolji način na koji se može testirati vrsta nereda u domu je postavljanje pitanja: može li se u 15 – 30 minuta dovesti u red vlastiti dom i vratiti stvari na njihova mjesta? Da bi nam dom mogao u potpunosti služiti i kako bismo se u njemu dobro osjećali, potrebne su dvije stvari – optimalna količina stvari i dobar sistem slaganja stvari, a kada to imamo, dnevni nered nam ne može ništa i ne treba nikom biti opterećenje, baš kao što nije ni Marie Kondo.
Foto: Shutterstock i Mari Domazet