Imaš puno titula – model, autor, voditelj, influencer… Koja ti je od njih najdraža, u kojoj se najviše prepoznaješ?
Prvo sam se počeo baviti modelingom i to je karijera u kojoj imam najviše iskustva. Puno sam radio u inozemstvu, a kod nas sam napravio sve što se dalo po pitanju modelinga, odnosno manekenstva i sad se opet spremam malo van. Autor je nešto što sam postao tek, recimo, nedavno, iako pišem još od osnovne škole. Naime, jednom mi je rečeno kako ne možeš biti autor ako iza sebe nemaš knjigu. Stoga se od prije tri godine, otkako je izašla moja prva knjiga ‘Njegova strana priče: Tebi’, mogu smatrati i autorom. Zanimanje voditelja isto je tako novije. Naime, vodio sam TV Bingo na HRT-u. I to je ujedno zanimanje kojim sam se uistinu najviše htio baviti. Deset godina trajao je moj put do voditelja na televiziji, za to sam vrijeme prošao puno castinga, audicija, užih krugova i slično. Voditeljski posao jako volim, ponuda imam gotovo stalno te se nadam da ću se uskoro vratiti na male ekrane. A influencer, taj naziv mi je donijela knjiga, kao i velik broj followera na društvenim mrežama (više od 130 000), ali sam ga nekako počeo izbjegavati kada vidim tko se i koga sve nazivaju influencerima. Previše lažnjaka, a premalo onih koji znaju razaznati prave od lažnih pa onda sve trpaju u isti koš. Zato izbjegavam taj naziv.

Otkud ljubav prema pisanoj riječi?
Kao klinac, s nekih 14, 15 godina napisao sam svoj prvi roman teen tematike. Kasnije i zbirku pjesama. Cijelo to vrijeme pisao sam i tekstove za jedan portal, a puno godina kasnije imao sam i svoju kolumnu, također na portalu. Zatim sam dio kolumni skupio i objavio ih u svojoj prvoj knjizi ‘Njegova strana priče: Tebi’ koja je postigla nevjerojatan uspjeh, prodavši se dosad u više od 10 000 primjeraka u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i inozemstvu. Tako da me pisanje prati još od tinejdžerskih dana. Pišem stalno, i to je jedna od konstanti u mom životu. Trenutačno pripremam prijevod prve knjige na engleski koji izlazi na ljeto, kao i drugu knjigu koja izlazi na jesen.

Muškarci su uvijek oni koji kriju emocije. Kako si se ipak odvažio pisati o njegovoj strani priče?
A što da im radim? Ne skrivam emocije, nije ni da baš često pričam o njima, ali zato pišem o njima. Ne vidim razlog zašto skrivati nešto, svi smo ljudi od krvi i mesa, svi osjećamo jednako i svi imamo emocije. Skrivanje istih ne smatram normalnim. Funkcioniram vrlo jednostavno, usudio bih se reći normalno, a to je da kad mi se netko sviđa, to i kažem, kada je želim čuti, nazovem je, kada je želim vidjeti, dam joj to do znanja, kada mi fali, sve napravim kako bi mi bila blizu. Jednostavno. Ne kompliciram. Niti smatram da bi itko trebao komplicirati kada su emocije u pitanju. To nas čini živima. Čini nas ljudima.

Košulja, Mango, 349,99 kn

Nailaziš li na negativne komentare i kako se s njima nosiš?
Naravno. Kada se baviš javnim poslom, to je nešto što ne možeš izbjeći. I to je ok. Hvala Bogu pa sam davnih dana naučio kako se nositi s time. Odnosno, kako se uopće ne treba osvrtati na to. I danas stvarno mogu reći da imam nekolicinu ljudi, na prste jedne ruke ih mogu nabrojati, do čijeg mišljenja mi je zapravo stalo. Ostale, kao ni njihova mišljenja ne doživljavam. Kompliment, kao i kritiku čujem i zaboravim. Ne idem za njima ni sekunde. I drago mi je da sam to savladao, jer kad sam bio mlađi to me baš opterećivalo. To je bila vjerojatno najvažnija lekcija koju sam morao naučiti. Tek kad se oslobodiš tuđih mišljenja i što će tko reći, onda se možeš zapravo osjećati slobodnim. Tek onda možeš reći da zapravo živiš. Komentara će uvijek biti. Neki žive, rade, stvaraju, drugi komentiraju tuđe živote. I to je u redu. Svatko svoj život živi i provodi onako želi – netko živeći, netko komentirajući.

S obzirom na to da se baviš modelingom, koliko je moda bitna u tvome životu?
Je i nije. Ne smatram se nekim tko je modno osviješten, premda ne mogu reći ni da uopće ne pazim što oblačim. Mislim da sam neka zlatna sredina. Ne pratim trendove, imam neki svoj đir koji furam, a najbitnije od svega jest da se dobro osjećam u tome.

Kada je u pitanju svakodnevni outfit, koje odjevne komade biraš?
Traperice ili hlače, košulju ili T-shirt i to sve mora biti jednostavno. Ne volim printove, nisam lud za bojama, uglavnom je sve crno, bijelo i eventualno sivo. Tamnoplavo, također. Obujem cipele ili tenisice, stavim koju kap dobrog parfema i ručni sat (godinama nosim iste) i to je uglavnom to. Kažem, jednostavno. Tu i tamo još odjenem sako ili kožnu jaknu, ovisno o vremenu.

Da moraš izdvojiti jedan komad koji je neophodan u garderobi muškaraca ovog proljeća, što bi izdvojio?
Maloprije navedeni sako. Mislim da svaki muškarac mora imati sako, neovisno o godišnjem dobu. Pristaje uz hlače, ide na traperice, ide na sve. A podiže i najosnovniji outfit. Također, mišljenja sam da svatko treba investirati u jedne dobre traperice i tenisice. Sve ostalo onda može lagano ‘sfušat’. A izgledat će prva liga.

Imaš li favorite kad su brendovi u pitanju?
Kupujem pretežno u inozemstvu kad sam na putovanjima, a dosta putujem, i uglavnom online. Od brendova koji se mogu naći u Hrvatskoj, tu i tamo kupujem u Scotch & Sodi, Dieselu i Replayu. Standardno kupujem i u H&M-u i Zari i to basic stvari s obzirom na to da, kao što sam prije naveo, najviše nosim jednostavne, odnosno basic outifte.