Hygge, lagom, coorie, vjerojatno ste unazad par godina čuli za neke od ovih pojmova. Ja sam čak i sve knjige pročitala na ovu temu i mogu posvjedočiti da sam se već samim čitanjem istih osjećala kao u nekom ugodnom balončiću u kojem pronalazim osjećaj mira i zadovoljstva.
Hygge je danska riječ koja opisuje poseban stil življenja. Koncept koji podrazumijeva hedonističke rituale i ugodan ambijent u kojima Danci svakodnevno pronalaze trenutke svoje sreće. Kasnije su izašle knjige na istu temu, samo u različitim zemljama na sjeveru Europe pa su i time dobili različita imena.
I sve mi je to imalo smisla, dok jednog proljeća nisam odlučila kupiti karte za Kopenhagen i doživjeti taj “hygge” u praksi, a onda su uslijedili šok i nevjerica. Sjećam se tog sibirskog hladnog vjetra, kiše koja rominja, sretnih Danaca na svojim biciklima kao da je najugodniji proljetni dan. I moje frendice koja me proklinje jer joj nije jasno kako se odjednom nalazimo pored kipa Male sirene usred ničega umjesto da pijemo toplu Rioju pod španjolskim suncem usred svačega.
U idućem trenutku smo se našle u jednom slatkom restorančiću, sve je bilo vrlo cozy, svijeće, mirisi, interijer. Onako, sve je obećavalo dok na tanjuru nismo dobile jedan teški organski minimalizam, nakon kojeg više nije bilo nazad. Kopenhagen, lijep si, ali ne ponovilo se više, haha! Šalu na stranu, posjet Kopenhagenu natjerao me na razmišljanje i doveo do zaključka kojem se uvijek vraćam, “sve je već tu, kod nas doma u Dalmaciji!”.
U idućih nekoliko redaka, uvjerit ću vas zašto je Dalmacija početak i kraj hyggea. A vi mi nakon što pročitate tekst javite kako bi se zvao dalmatinski hygge, koja bi bila prava riječ za to, ali unaprijed vas molim da fjaku izostavite, jer ona je motiv za sebe.
KAVA (ne kafa) – jutro, cca 6,30, buđenje. Dalmatinci zatvorenih očiju hodaju do svog aparata za kavu ili do kogume za istu. Noć prije pripreme šalicu, sve je spremno za tih 15 minuta mira i tišine jutrom. Nema veće topline i ugode od prvog gutljaja kave, bila ona u dnevnom boravku ili na štekatu. Ono što je bitno naglasiti da prvu kavu Dalmatinci piju sami, solo, nikoga u blizini. Naglasak je na ugodi, mirisu i miru Božjem.
BILI LANCUNI (ne bijela posteljina) – ako uzmemo u obzir da svaka kuća u Dalmaciji ima barem jedan set lancuna iz dote, mislim da ovime pokrivamo riječi poput “reusable” & “sustainable” što je također dio hygge kulture. Ne znam jeste li ikad došli kod Dalmatinaca u kuću i ostali spavati, pa ste nakon cijelog dana ića i pića ušli u gostinjsku sobu, već s vrata vam je sve zamirisalo po čistim lancunima, onda ste se skinuli i legli u hladnu postelju, naslonili glavu na bili kušin (jastuk) i cijela ta jedna mala radnja od minute vas je odvela na jedan mekani, nazovimo ga cozy oblačić. Vjerujte mi da nema ništa više cozy od spavanja na bilim lancunima koji su se sušili po dalmatinskoj buri.
RUČAK U PODNE – teškog srca pišem da čak i mi Dalmatinci s ovom stavkom gubimo bitku. Kapitalizam i ručak u 17 sati stigli su i do nas. Svi znamo što će dalmatinska majka reći kad je pitamo kad da dođemo na ručak, pa u podne, to se podrazumijeva. Ručak u podne znači majčinu ljubav, hranu, toplinu oko stola i srca. Miris lešo juhe koja se proteže cijelom ulicom. Za razliku od danskog savršenog ručka u kojem se svi smješkaju, naš će uključivati i dvije, tri beside, jer mora se čvaknut jedan pomfrit sa stola prije cijele ceremonije.
BROD – e sada, ovo će možda zvučati malo pretenciozno, ali vjerujte mi, nije se još rodio Dalmatinac koji se nije proveselio na brodu (gajeti, gliseru, jedrilici…). Uz čašu vina, dalmatinsku pjesmu i izjavio dok se nalazio usred kanala, dok ga je pritom ljuljao lagani maestral, “ma ‘ko ove gušte more platit”. Nema te danske svijeće koja može zamijeniti dalmatinsko sunce, boje zlata, tamo negdje oko 19,30 usred ljeta. Osjećaš tu toplinu na svojoj koži i misliš se čime sam ja to zaslužio da se rodim na ovom komadiću raja na zemlji. To su u biti trenuci za koje mi Dalmatinci živimo, to su hygge, lagom, fika & lykke u jednom. Trenutak koji hvatamo cijeli život, osjećaj zadovoljstva u najvišoj točki.
OLIVER – muzika. Osam od deset Dalmatinaca će vam odgovoriti da im je Oliver najdraži pjevač. Ča će mi Copacabana, Ispod sunca zlatnoga, Moj galebe samo su neki od njegovih hitova koje slušamo nedjeljom, petkom i svetkom. Kad se pije i kad se plače, što bi se reklo u Dalmaciji. Što je Dancima njihova dekica, nama je Oliver. Uz Olivera se opuštamo i uživamo sa svojom djecom, partnerima, prijateljima i solo. Ako je sunce fizička toplina, Oliver je ona oko srca. Do kraja vrimena, baš kao što kaže naslov jedne od njegovih pjesama.
I došli smo i mi do kraja. Ovo je bio super kratki vodič za dalmatinski hygge. Možda još nije napisana nijedna knjiga na ovu temu u Dalmaciji, ali vjerujte mi na riječ da mi Dalmatinci itekako znamo uživati u trenutku i kreirati atmosferu za pamćenje po svim elementima hyggea. Ne treba nigdje ići i tražiti, sve je tu. Čekamo vas u Dalmaciji, ovog ljeta, tamo negdje oko 19,30 s čašicom viška.
Foto: Dajana Civadelić i press